Vladimir Horvat rođen je 22. kolovoza 1891. godine u Krašiću kao prvorođenac Josipa, pučkog učitelja, i Anastazije, kućanice. Imao je sveukupno sedmero braće i sestara, od kojih Anđeli, rođenoj 1911., dakle, dvadeset godina mlađoj, pripada jedno od najistaknutijih mjesta ne samo u poratnoj i post-Szabovoj konzervatorskoj službi, već i šire.
U krašićkom kraju, pod obroncima Žumberačkog gorja, u susjedstvu jastrebarskom, ozaljskom i vivodinskom, odmalena se družio s prirodom te upoznavao i odmjeravao s okolnim vrhuncima. Nakon završene osmogodišnje škole u Krašiću te gimnazije u Zagrebu Horvat se opredjeljuje za poziv novinara i fotoreportera.
Prvi svjetski rat odvodi ga na galicijsku, srpsku i talijansku frontu, u planinske predjele Karpata, Visokih Tura, Dolomita i Julijskih Alpi, odakle se javlja obitelji u Krašić pokojom vlastoručno crtanom dopisnicom i planinskim runolistom, prešanim i urešenim mašnom, za uspomenu. Ali odavde šalje i daleko manje poetične izvještaje, pisane i fotografske, za dnevnik „Novosti“ čiji je dopisnik i ratni fotoreporter.
Iz rata se vraća teško bolestan, ali duhovno obogaćen i ponesen planinskim prizorima s kojima se susretao za ratovanja. Ljubav prema planinama i čvrsto uvjerenje da priroda i planinski zrak liječe i psihu i tijelo ponukale su Horvata da se i formalno 1922. godine upiše u Hrvatsko planinarsko društvo u Zagrebu. Po završetku rata nastavlja novinarski poziv, pokrenuvši i uredivši veći broj šaljivih, poučnih i enigmatskih časopisa. Pored toga i nadalje marljivo surađuje u zagrebačkom dnevniku „Novosti“ u kojemu preuzima dužnosti voditelja promidžbe, knjigovođe te zamjenika ravnatelja, a od 1929. godine i tajnika. U redakciji djeluje nadasve angažirano do 1941. godine.
U godinama neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada biva službenički degradiran imenovanjem na dužnost arhivara i dokumentarista novinarsko-izdavačkog poduzeća „Narodna štampa“, čime gubi dotadašnji fotoreporterski status, Horvat se još intenzivnije predaje i posvećuje prirodi. Ovaj povratak urodio je mnogim društveno-korisnim prinosima čiju krunu predstavlja 500 Horvatovih stuba na Medvednici. Sva ova događanja Horvat dakako nije propustio zabilježiti svojim fotoobjektivom.
Priredila: mr.sc. Sanja Grković
***
Fotografija:
Autoportret, 1928. / Izvor: Muzej grada Zagreba
Pogledaj predmete iz zbirke
